Vijesti

 
Nitko i ništa neka nam ne uzme radost koju daruje Gospodar Života. Vjerujem da je korizmeno vrijeme pokore bilo istinsko vrijeme pripreme i milosti kako bismo u punini živjele ovaj uskrsni poklik.

Liturgija nam nudi ulomak iz Ivanova evanđelja (20,1-9) ili Lukina (24,13-35). U obadva teksta naglašena je bol zbog Gospodinove odsutnosti. Uznemirena Marija Magdalena trči k Petru i Ivanu i kaže im „Odveli su Gospodina i ne znamo kamo su ga stavili“. U Lukinom tekstu učenici iz Emausa osjećaju razočaranje, jer je mrtav onaj koji ih je trebao osloboditi. Međutim, Isus je među njima, iako skriven njihovim očim. Objašnjava im Sveto pismo, lomi kruh i tek u tom trenutku prepoznaju ga.
Neka nam se ne dogodi kao učenicima da ga ne prepoznamo kao suputnika ili da ga poput Marije Magdalene tražimo u grobu. Tražimo ga u svetohraništu svoga srca gdje već prebiva.

Gdje su ga prepoznali učenici? U lomljenju kruha. Kakvo je bilo njihovo iskustvo, iskustvo zajedničkog hoda s ‘neznancem’? Nije li nam gorjelo srce dok nam je putem tumačio Pisma.

Drage sestre, iako ovo sve dobro znamo, još jednom vas pozivam da prepoznamo živog i djelotvornog Gospodina:
U svetohraništu našeg srca,  uvijek spremna prihvatiti Gospodina i dopustiti mu da se u njemu prebiva;
U Riječi Božjoj koja nam želi biti pratilja i svjetlo na putu života;
U svetoj misi gdje neprestano lomi kruh za nas;
U našim sestrama i braći. Ni Marija Magdalena ni učenici nisu bili sami, već u zajedništvu onih koji su povjerovali Gospodinu.

Živimo ovo u svakodnevici našeg života kako bismo svaka od nas pojedinačno i zajedno mogle živjeti puninu Uskrsa.
Sretan Uskrs u radosti Uskrsloga!