Ljubljene kćeri moje u Isusu!

U prisutnosti Božjoj u Njegovo Presv. Ime, pri potpunoj svijesti ostavljavam Vam, kćeri i sestre moje, svoju posebnu duhovnu opruku i želju, kao i izjavu što je potrebno da znate o začetku Vaše Družbe, da još više hvalite i ljubite Gospodina za ovo Njegovo djelo.

Najprije Vam ispovijedam da mi nije ništa teško ostaviti na tom svijetu, nego samo Vas, moje duhovne kćeri, djeco srca moga, sve moje veselje poslije Isusa, sva moja misli i brigo. Ispovijedam da ni na moje duhovne stvai nijesam mislila toliko, koliko na Vas, zato molite za Vašu bijednu duhovnu majku. Ispovijedam da sam, nevrijedna grešnica, mnogo mog ljubljenog Gospodina, jedino moje Dobro, uvrijedila, iako mi je jedina želja bila samo za Njega živjeti sve moći duše i života moga Njemu posvetiti; ali vidim da tako nijesam uvijek učinila. Zato vapim Božje milosrđe da mi se smiluje radi zasluga Gospodina Našeg Isusa Krista i svete ljubavi Vaše s kojim Ga ljubite. Iako je moj glavni rad bio za Vas, to je opet bilo za Njega, mog ljubljenog Isusa, jer sam željela da budete svete i vječno sretne u Njemu, da uspješno radite za Njega i po Njemu za slavu Oca i spas duša.

Sad očitujem Vam, ljubljena djeco moja, kako je Gospodin ustanovio ovu Družbu, koju sad Vi sačinjavate i preko nje radite za Njega i spas duša. Ne znam zašto je izabrao baš mene, nedostojnu i nevrijednu osobu, da se posluži za osnutak ovog svog svetog djela Družbe. Samo znadem da se Bog obično služi onim što je slabo i nevrijedno pred svijetom, da se nitko ne uzoholi; i kako kaže sv. Pavao Korinćanima:“… Što je ludo pred svijetom izabra Bog da posrami mudre, i što je slabo … izabra Bog da posrami jako … da se ne hvali ni jedan čovjek pred Bogom“.

Gospodin u svojem milosrđu od dijetinjstva mi je dao zvanje da se Njemu posvetim. A u 14 godini na poseban način me pozvao i zanio, i ja Mu se zauvijek posvetih – učinivši vječni zavjet ljubavi i djevičanstva. Od tada jedina mi je bila želja da radim za Njega, da Ga ljudi upoznaju i uzljube. Ta težnja me je izgarala i vukla da idem u daleke krajeve, da propovijedam i širim Njegovu ljubav, da duše podižem i tješim, pokazujući im put pravom životu, Isusu našoj vječnoj ljubavi. S druge strane duša mi je čeznula za zatvorenim samostanom, da kao službenica, nepoznata, u skrovištu samo za Njega živim. Osjećala sam da bi to bilo za mene duhovno uživanje, a odreći se samostanskog života, da radim za Njega u svijetu, da bi to bila za mene teška žrtva, da ostavim Njega radi Njega. Borila sam se s tim svojim dvostrukim zvanjem. Sad vidim kako je Gospodin bio milostiv prema meni, ispunivši mi jednu i drugu želju, te (je) sve premudro izveo. Poslužio se kod toga mojim roditeljima, da me ne puštaju u samostan, i s preuzvišenim biskupom dr. J. Marčelićem, u kojem sam gledala uvijek svetu volju Božju, koji me je uglavnom vodio u duh. životu. Toliko puta mi je usmeno kazao da je volja Božja da ostanem žrtvovati se u svojem rodnom mjestu, a da ne idem u zatvoreni samostan, da se zauzmem da se utemelji zavod na otoku Korčuli za odgoj nižeg sloja. Sada vidim da se Gospodin ovim poslužio da mi očituje Njegovu svetu volju. Moje pak unutrašnje pozive Gospodinove ne mogu Vam otkriti, samo to što Vama služi znati. On je htio ovu Družbu osnovati da to bude posebno žarište Njegove ljubavi, gdje će On naći milje svoje. Jednom odgovorih Isusu da On to objavi dijecezanskom biskupu, jer glas Božji treba da gledamo i slušamo preko svojih starješina. I Preuzv. biskup poslije mi izjavi volju Božju da se ustanovi ova Družba. Jednom pristah i rekoh: Isuse, ja ću te poslušati; evo Tvoje službenice, ali Ti kao Gospodar sve pripravi. I on čudnovato sve pripravi. Po savjetu Preuzv. biskupa pođem za neko vrijeme kao vanjska kod ss. Ančella u Blatu; moji, uvjereni, prema mojoj izjavi, da ne idem kao njihova sestra, već za neko vrijeme kod njih kao vanjska, pustiše me. Uz to sutradan, kad dođoh kod njih, teže obolih i poslije umrije starješica ss. Ančella Madre Flavijana. Ostale sestre Ančelle pođu u Bresciu i ne vrate se, već druge dvije iz Dubrovnika dođu da predadu svoje pokućstvo. Tada mi Preuzv. biskup zavod predade i napisa mi:“Eto ti volje Božje, koju si uvijek tražila preko mene, a ta je: da ostaneš tu u Blatu i vodiš Zavod naprijed. Uzmi djevice koje su se meni prije 3-4 godine prijavile“. I Družba se tako u skrovitosti začela 1919. i pomalo, pod okriljem providnosti Božje i Njegove ljubavi, kao i uputama Peuzv. biskupa Marčelića, počela rasti. Dalje znadete kako se Dužba razvijala, prema dnevniku i historijatu Družbe. Samo znajte da je ova Družba djelo Božje. On ju je sam htio i preko svog biskupa ustanovio. On je sve premudo izveo i nad njom posebno bdije. Opet izjavljujem: ova Družba je Kristovo djelo. Zato, prije nego se od Vas rastavim, zadnju želju i preporuke Vam ostavljam:

Prva i najvruća: Ljubite beskrajno preslatkog svoga Gospodina Isusa Krista, za Njega samo sve radite i svoj život u djelima milosrđa i ljubavi utrošite.

Za Njega u Družbi nek sve bude. Za Njega živite i umrite. Hajte po svijetu i širite kraljevstvo ljubavi Njegove. Nastojte i radite iz svih sila, da Ga ljudi upoznaju i uzljube, i po Njemu da ljube i slave Oca, te po duhu ljubavi Kristove da živu.

Budite vjerne Bogu i sv. Crkvi, ne strašite se progonstva, kratak je ovaj život, vječno blaženstvo Vas čeka, radite za slavu Božju, za Vaše posvećenje i spas duša. Osobito za širenje slave i ljubavi Očeve, vršeći djela milosrđa, što je cilj i svrha naše Družbe, za što je ustanovljena.

Ljubite i čuvajte Vašu milu Družbu. Sve žrtvujte da se Družba uzdrži u ljubavi i jedinstvu, u duhu Kristovu, da budete sve jedno u Njemu. Čuvajte duh Družbe, duh ljubavi i poniznosti.

Držite i ljubite kao svetinju Vaša sveta Pavila i Ustanove, kao da Vam ih je Gospodin sam dao. Zato se tresem da i jednu točku od njih tko ne digne ili prekrši. Nemam već ništa da Vam ostavim, sve sam Bogu mome za vas ostavila. Sad Vam ostavljam kao duhovnu oporuku, kao posljednju svoju volju svete Ustanove, da ih čuvate i s ljubavlju vršite; koja ih ne bi vršila, vrijeđa i žalosti samog Isusa i krši moju oporuku, a oporuku nasljednici ne smiju kršiti.

Vruće Vam preporučam da budete sjedinjene s Kristom u pobožnosti i ljubavi nebeskom Ocu, dajući Mu s Njime i po Njegovu Srcu hvalu i zadovoljštinu za nezahvalnost ljudsku. Ljubite Bl. Djevicu Mariju, ona je naša majka i kraljica, ona neka bude i naša vrhovna glavarica, pod njenu obranu i okrilje Vas sve i cijelu Družbu stavljam.

Nemojte da se duh taštine, duh svjetski uvuče u Vašu Družbu. Poniznost i jednostavnost nek joj bude obilježje; a ljubav, poniznost i milosrđe duh njezin, duh koji treba da sve oživljuje, gdje dođete.

Ljubite Vašu buduću vrhovnu glavaricu. Gospodin će ju postaviti i s njom upravljati i preko nje Družbu voditi. Ljubite vaše nadstojnice, koje će On preko nje postaviti. Gospodinu ste položile svoje zavjete u osobi starješine, stoga ih slušajte i sretne ćete biti.

Najposljednja i najvruća je moja preporuka: otanite mile, posvećene djevice, vjerne svome božanskom zaručniku Isusu Kristu. Vi ste već zaručene i vjenčane s Njime. Uživajte u toj zbilji, uživajte u Njemu, i On nek bude Vaše blaženstvo. On Vas je kao najmilije cvijeće odabrao i otkinuo iz svijeta i njegova života, da Mu budete ljubavnice i da u Vama nađe milje svoje ljubavi da resite Njegov hram i oltar, kao posvećene, miomirisne, čiste žrtve. Kratak je Vaš život, stoga ostanite mirno na oltaru, pikazujući Mu se za grijehe svijeta. Kao takove svete žrtve, duboko poštovane zaručnice Spasitelja moga, ljubim Vas jako. Sve Vas ostavljam u Presv. Srcu Isusovu, da Vas On tješi, jači i ljubi, kao zaručnice svoje, da sve jednom budete uživale vječno blaženstvo.

Ovo je moja posljednja izjava, želja i duhovna oporuka za Vas. Moju dušu, moje srce predajem Isusu Gospodinu mome, i moje tijelo Njemu posvećujem i izručam da ga čuva do uskrsnuća.

S Bogom, mile moje sestre, ljubljena djeco srca moga! Bogu Isusu Kristu, Vas izučam i ostavljam, proseći za Vas blagoslov svemogućeg Boga!

Hvala i slava bila uvijek Nebeskom Ocu, Sinu i Duhu Svetom uvijeke vijeka. Amen. U Njemu Vas sve ljubi Vaša nevrijedna u Isusu

duhovna sestra i majka,
S. Marija Propetog Isukrsta,
rođena Petković – Kovač pok. Antuna

Rim, 9. decembra 1960.
Ova duhovna oporuka je bila napisana 1926. i danas obnovljena, 9. decembra 1960. vlastoručno od iste

S. Marija Propetog Petković